Jeste li čitali roman Damira Miloša “Bijeli klaun”?
Dječak živi u cirkusu. Njegovi su roditelji klaunovi i nastupaju u cirkusu, zajedno s mađioničarima, krotiteljima lavova… Jednog dana, kad je imao sedam godina, saznao je da ne razlikuje boje. On je sve vidio u tonovima sive i crne boje. Dok je šetao šumom, susreo je slijepog starca. Starac mu je nekoliko mjeseci pomagao pronaći boje. Dugim razgovorima pronalazili su osnovne boje; plavu, zelenu, crvenu, bijelu… U dječakovim snovima stalno se pojavljivao jedan zeleni zmaj koji se volio tući, bio je naporan, ali ga je dječak ipak volio. Dječak se zaljubio u krotiteljevu kćer. Jednog dana tigar je ugrizao njegovu ljubav pa je ona bila nekoliko dana u bolnici. Dječak ju je nekoliko dana posjećivao noseći joj cvijeće… U međuvremenu je u cirkusu glumio klauna, ali potpuno neobičnog klauna, tužnog klauna. Bio je odjeven u bijeli kostim, a i lice mu je bilo namazano bijelom bojom. Nije volio da mu se ljudi smiju pa je jednom obukao bijeli kostim, lice namazao bijelom bojom i krenuo u svijet. Stigao je do kamena gdje su on i starac nekoć razgovarali. Starca je čekao tri dana, ali njega nije bilo. Iz svoga kovčega je uzeo plavu boju i nacrtao je duboku plavu suzu na svom licu.
(No Ratings Yet)
Loading...
